Kanadski liječnici su implantirali elektrodu u hipotalamus pacijenta u nadi da će mu elektrošokovima smanjiti apetit i izliječiti gojaznost. Rezultati su bili sasvim drugačiji.
Koristeći posljednju soluciju, naučnici, na čelu sa Andresom Lozanom iz bolnice u Torontu, Kanada su 50-godišnjem gojaznom čovjeku koji ima 190 kg i ne uspjeva smanjiti težinu implantirali elektrodu u mozak, tačnije u hipotalamus. Nadali su se da će elektrošokovima na tom mjestu pacijentu smanjiti apetit. Apetit mu se nažalost nije smanjio, ali zahvat nije ostao bez posljedica.
Naime, gospodin se sjetio događaja od prije 30 godina, kojeg je u potpunosti zaboravio. Radilo se o događaju u parku u kojem je sjedio sa svojom tadašnjom djevojkom. Sjetio se i kako je izgledala i kakve boje je bila njena odjeća, ali se nije sjetio razgovora.
Nakon tri sedmice stimulacije hipotalamusa, poboljšale su se sposobnosti pamćenja i sjećanja kod pacijenta drastično. Pacijent je radio zadatke u kojima je pamtio parove sa spiska. Pamtio je znatno brže i bolje nego prije zahvata, ali se također dokazalo i da bolje pamti kada je elektroda uključena. Bitno je naglasiti da u tom trenutku ni odgovarajući liječnici koji su radili na pokusu ni sami pacijent nisu znali da li je elektroda upravo uključena.
Usput se dokazalo i da je se tokom stimulacije pojačala i aktivnost u predjelu hipokampusa i u sljepoočnom režnju korteksa – u dijelovima koji se već duže vrijeme smatraju dijelovima ljudskog sistema pamćenja.
Naučnici se sada nadaju da će im novi rezultati pomoći u spoznavanju struktura mozga koje su povezane sa procesima pamćenja. Da stimulacija mozga putem elektroda može aktivirati pamćenje, ustvari je već poznato. Već godinama se pričaju anegdote o raznim doživljajima vezano za tu pojavu, ali je ovo prvi put da je ovo neko i dokazao.
Muhammad Maarouf sa univerzitetske klinike u Kelnu je pričao kako su ovakvi zahvati povezani sa brojem nuspojava. „Pacijenti postaju euforični ili depresivni, počinju se smijati ili plakati ako se elektrode ne postave na pravo mjesto.“ Stimulacije mozga pomoću elektroda se u Kelnu rade već godinama u svrhu liječenja parkinsonove bolesti ili kod teških psihičkih oboljenja i depresija.
Međutim, u Kelnu su stimulirali druge moždane regije, jer stimuliranje hipotalamusa na ovaj način nije bezopasno. Hipotalamus naime kontrolira na primjer hormone i tjelesnu temperaturu pa bi električni udar na pogrešnom mjestu mogao izazvati na primjer temperaturu kod pacijenta.
Maarouf Lozana smatra ozbiljnim naučnikom, ali stimuliranje hipotalamusa kod gojaznosti smatra hrabrim poduhvatom.
