Umjetnikov mozak je najzanimljivije područje za ispitivanje. Jedan historičar umjetnosti sa univerziteta University of East Anglia pridružio se snagama u istraživanju neuro nauka da bi razjasnio njene kompleksnosti.
Kreirajući novu akademsku disciplinu-neuro historiju umjetnosti-Profesor John Onians je koristio rezultate iz novih skeniranih tehnika da bi odgovorio na slijedeća pitanja:
* Šta se dešava u mozgu kod modernog umjetnika tokom njegovog ili njenog rada?
* Šta se dešava u mozgu nekog umjetničkog genija kao što je bio Leonardo Da Vinci?
* Kako se razlikuje mozak nekog amatera ili akademskog slikara?
* Zašto umjetnici u nekom određenom vremenu ili mjestu imaju neke vizuelne okuse?
Novo istraživanje će biti prezentovano na BA Festival of Science u Norwich u srijedu 6 Septembra.
Prof Onians, sa škole School of World Art Studies, kaže: "Sve do danas mi nismo znali šta se nalazi u mozgu nekog umjetnika – premda je Leonardo pokušavao to spoznati, baveći se anatomijom i opservacijom. Ali mi sada napokon otključavamo vrata tajnog svijeta.
"Mi možemo također koristiti neuro historiju umjetnosti u mnogo širem smislu, za bolje razumjevanje prirode uobičajnih umjetničkih fenomena kao što je stil umjetnika, a također možemo da dopiremo toliko daleko do vječnih problema kao što je naprimjer 'šta su korijeni umjetnosti?'"
Postoje mnoga područja u kojima neuro historija umjetnosti stavlja studije umjtnosti u više informirane fondacije. Najviše je upadljivo prvo pojavljivanje umjetnosti u "Cave of Chauvet" prije 32000 godina. Nijedan drugi pristup osim neuro historije umjetnosti ne može objasniti zašto je prva umjetnost također i najprirodnija, obuhvatajući mentalne i fizičke izvore medvjeda i lavova kao što je u divljem životu u filmu.
Neuro historija umjetnosti može također objasniti zašto su florentiski umjetnici više koristili liniju od venecijanski slikara koji su više koristili boju. Razlog je u tome što je 'neuralna plastičnost' koja osigurava da pasivne izloženosti za različito prirodno i stvoreno okruženje utječe na različite formacije vizuelnih preferencija.
Jednostavno rečeno, nova disciplina je otkrila da evropski slikari kao što je bio Leonardo više koriste vertikalna platna dok kineski umjetnici više preferiraju upotrebu svile ili papira, što pokazuje da “ogledala” neurona koletivno utječu na umjetnikovo ponašanje.
"Najzanimljiviji aspekti neuro historije umjetnosti je u tome što je moguće doprijeti do misli ljudi koji nisu mogli ili nisu pisali o svom radu,” kaže Prof Onions. "Mi možemo dosta razumjeti o senzornim i motoričkim postavkama kod osoba koje su odvojene od nas hiljadu milja ili godina.”
Radeći zajedno sa Prof Semir Zeki FRS sa univerziteta University College London, jednog od vodećih u neuro naukama u polju senzornog mozga i osnivača neuro nauke, Prof Onians će sada objaviti svoja otkrića za seriju studija slučaja, od prahistorije do sadašnjosti, u knjizi koja nosi naziv "Neuroarthistory". Ako pristup bude uspješan rodit će se jedna nova disciplina.
Spoznavanje pravog Da Vinci koda-Šta se dešava u umjetničkom mozgu?-biti će prezentovano u Norwich City Hall konzulatskom članstvu u srijedu 6 septembra od 18h do 20h.
