Prije samo nekoliko dana se žestoko diskutiralo o slici koju je uslikao NASA-in robot, ‚Spirit’ na Marsu. Figura podsjeća na bigfoot-a kojeg već decenijama ljudi uzaludno traže na Zemlji.
Figura na slici podsjeća na bigfoot-a, a ustvari je visoka samo par centimetara. Dok naučnici čak i ne pridodaju neku važnost silueti na slici, veliki broj ljudi širom svijeta koji su vidjeli sliku u medijima, špekuliraju o tome, da li je u pitanju marsovac.
Ovdje nećemo razotkriti dilemu, nego spomenuti potrebu čovjeka, da vjeruje sa toliko ubjeđenja u nešto što je ustvari toliko nevjerovatno.
Naime, mozak ima potrebu da u bilo kojoj silueti pronađe nešto poznato. Na taj način je nastala i dilema prije 30 godina, kada je američka svemirska sonda ‘Viking 1’ uslikala ‘čovjeka u mjesecu’. Opet je se radilo o kamenim izbočinama koje podsjećaju na ljudsko lice.
Naša percepcija se trudi da ‘razotkrije’ svaku nejasnoću koju vidimo. Jednostavno nam pomaže da sve što ugledamo na nešto podsjeća. To naravno pomaže kada ugledamo poznatu osobu na većoj udaljenosti, ali nas isto tako zavara kada vidimo nešto u određenoj mustri što ustvari i nije tu.
