Društveno ponašanje inducirano kulturom se do sada smatralo svojstveno samo ljudskom rodu, ali naučnici sa Univerziteta u Liverpoolu su ga pronašli i među različitim kolonijama čimpanzi.
Kroz povijest, naučnici su vjerovali da su razlike u ponašanju čimpanzi iz različitih kolonija prije svega genetičke prirode. No, sada je tim iz Liverpoola otkrio da one nastaju i nakon migracije čimpanzi iz jedne kolonije u drugu, što dokazuje da oni prave svoje «kulture» na sličan način kao i ljudi.
Primatolog dr. Stephen Lycett objašnjava: «Mi smo znali da postoje razlike u ponašanju među kolonijama čimpanzi, ali niko nije znao zašto. Pretpostavljalo se da mlade čimpanze razvijaju određene karakteristike u ponašanju na osnovu gena koje su naslijedili od roditelja, ali nije bilo dokaza koji jasno podupiru ovu pretpostavku. Također se mislilo da, kako je njihovo ponašanje biološki diktirano, čimpanze nemaju 'kulturu' na način na koji je imaju ljudi.»
Posmatranjem kako čimpanze pripremaju hranu, tim je otkrio da dok jedna kolonija koristi kamenje za razbijane oraha (kokosa, lješnjaka), druga koristi i drveno oruđe ali i kamenje.
Otkrili su da su ove metode pripremanja hrane raširene na području od Istočne do Zapadne Afrike već više od 100000 godina. Potporu njihovim otkrićima daju još neke tehnike koje su otkrili da se razlikuju kod različitih kolonija kao što je npr. lična higijena. Ovo istraživanje upućuje na to da varijacije u ponašanju nastaju više zbog načina socijalizacije nego zbog gena.
Da bi dalje istražili svoju teoriju, naučnici su sastavili evolucijsko stablo ponašanja kao i obiteljsko stablo čimpanzi u Istočnoj i Zapadnoj Africi. Nadali su se da će otkriti da će oni sa sličnim genetskim nacrtom dijeliti sličnosti u ponašanju. Umjesto toga, pronašli su niz odstupanja u tom očekivanom odnosu geni - ponašanje.
Dr. Lycett dodaje: «Ovo objašnjava zašto neke kolonije na primjer koriste slične načine traženja hrane, usvajaju određena ponašanja i prilagođavaju različite metode da bi se prilagodili okruženju. U tom smislu, možemo po prvi put vidjeti da postoji kultura među našim najbližim srodnicima.»
