Znanstvenici su uspjeli dokazati da vanjski utjecaji poput mirisa utječu na to da li će nam lice koje u tom trenutku vidimo biti simpatično ili ne.
Znanstvenici su proveli ispitivanje u kojem su ispitanici imali priliku da okuse razne mirise. Radilo se o dobrovoljcima (31) od kojih je svaki dobio naslikano 20 neutralnih lica za koje su dobrovoljci trebali odrediti da li se radi o “izuzetno simpatičnom” ili “izuzetno antipatičnom” licu.
Ono što se desilo je bilo preočito: neugodan miris je utjecao na ocjenu “izuzetno antipatično” i ugodan miris na ocjenu “izuzetno simpatično”. Međutim, to se samo dešavalo prilikom mirisa koji su bili tako razblaženi, da ih ispitanik nije bio svjestan.
Ako je miris bio dovoljno jak da ga ispitanik osjeti, procjena se nije mijenjala.
Najvjerojatnije je to iz razloga što prilikom nesvjesnog mirisanja neugodnog mirisa, mozak nije “shvatio” da se radi o vanjskom utjecaju koji neugodnost širi na sve događaje u istom trenutku. Kada je miris dovoljno jak da ga osoba postane svjesna, mozak blokira mogućnost širenja neugodnosti prouzrokovanu neugodnim mirisom na ostala događanja u istom trenutku i osoba uspjeva procjeniti situacije i događaje, pa i osobe, bez utjecaja vanjskih čimbenika, kao što je miris.
Znanstvenici su sigurni da se ovaj nesvjesni utjecaj ne odnosi samo na miris nego i na neugodnosti koje primamo optičkim i akustičnim putem. Budući da je osjet njuha direktno povezan sa centrom za osjećaje u mozgu, on je najvjerojatnije najjači po pitanju utjecaja na ostale stvari koje osoba doživi u istom trenutku.
