Prednost nuklearne energije kao glavnog izvora energije će se prema novom projektu Internacionalne agencije za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency - IAEA) koji je upravo objavio novi izvještaj „Energija, elkektricitet i nuklearna energija u periodu do 2030.“ (Energy, Electricity and Nuclear Power for the period up to 2030) nastaviti u idućih nekoliko decenija.
IAEA pravi dvije prognoze godišnje vezano za rast nuklerne energije, jednu nisku i jednu visoku. Niža prognoza pretpostavlja da se cijeli nuklearni kapacitet koji je trenutno u izgradnji ili čvrsto u razvoju dovršava i nadodaje mreži, ali se nikakvi drugi kapaciteti ne nadodaju. U ovoj niskoj prognozi, rast kapaciteta bi bio od 370 GW na kraju 2006. do 447GW u 2030.
U visokoj prognozi IAEA-e, globalna nuklearna energija će najvjerovatnije rasti do 679 GW u 2030. To bi bila u prosjeku stopa rasta od 2.5 % godišnje.
"Naš posao nije da predviđamo budućnost, nego da se za nju pripremamo, " objašnjava Alan McDonald, analitičar nuklearne energije za IAEA-u. «U tu svrhu svake godine aktualiziramo visoku i nisku prognozu da bismo napravili izbor nesigurnosti za koje se trebamo pripremiti.»
Podjela nuklearne energije u svjetskoj proizvodnji struje se smanjila za manje od 1% od 1960. do 16% u 1986, i taj postotak se uglavnom održao konstantnim tokom 21 godine od 1986 god. Proizvodnja nuklerne energije je neprestano rasla u koraku sa cjelokupnom globalnom proizvodnjom električne energije. Krajem 2006. godine, nuklerna energija je opskrbila oko 15% ukupne svjetske električne energije.
Oko 435 nuklearnih pogonskih reaktora je postojalo širom svijeta i još 29 ih je bilo u izgradnji. Najviše ih je bilo u Americi (103), zatim u Francuskoj (59). U Japanu ih je bilo 55 plus jedan u izgradnji i u Rusiji je bio 31 pogon plus sedam u izgradnji.
Od 30 zemalja sa nuklearnom energijom, procenat električne energije koja je opskrbljena pomoću nuklearnih reaktora široko varira: od visokih 78% u Francuskoj do 54% u Belgiji, 39% u Koreji, 37% u Švicarskoj, 30% u Japanu, 19% u SAD-u, 16% u Rusiji, 4% u Južnoj Africi i 2% u Kini.
Današnja ekspanzija nuklearne energije je centrirana u Aziji: 15 od ukupnih 29 reaktora do kraja 2006. bilo je u Aziji. I 26 od posljednjih 36 reaktora planiranih da se povežu u mrežu bili su u Aziji. Indija danas dobiva manje od 3% električne energije putem nuklearnih pogona, ali do kraja 2006. imala je jednu četvrtinu nuklearnih postrojenja – 7 od 29 svjetskih postrojenja koja su bila u izgradnji. A planovi Indije su još impresivniji jer će se opskrba električnom energijom u Indiji vremenom sve više povećavati.
Kina se suočava sa ogromnim rastom energije i pokušava da iskoristi svaki izvor koji može, uključujući i nuklearnu moć. Ima četri reaktora u izgradnji i planira dodatnih pet do samo 2020. Zbog toga što se Kina razvija tako brzo, ovo će još uvijek iznositi samo 4% ukupne električne energije.
Rusija ima 31 pogonski reaktor, pet u izgradnji i značajne planove u vidu ekspanzije. Mnoge diskusije se vode u Rusiji povodom planiranja potpune opskrbe gorivom, uključujući usluge poput goriva na najam, ponovne prerade korištenog goriva za zemlje koje su zainteresirane i čak reaktora na najam.
Japan ima 55 reaktora pod pogonom, jedan u izgradnji i planira povećati doprinos nuklearnim pogonima električnoj energiji od 30% u 2006. na više od 40% u sljedećoj deceniji.
Južna Korea je povezala svoj 20. reaktor tek prošle godine, ima drugi reaktor u izgradnji i loš temelj za izgradnju dodatna dva reaktora. Nuklearnim pogonom se opskrbilo već 39% električne energije.
Europa ukupno ima 166 reaktora u pogonu i šest u izgradnji. Ali ima i nekoliko zemalja u kojima su zabranjeni nuklearni pogoni poput Austrije, Italije, Danske i Irske. I postoje zemlje koje su u fazi povlačenja kao što su Njemačka i Belgija.
Postoji također program nuklearne ekspanzije u Finskoj, Francuskoj, Belgiji i Ukrajini. Finska je započela izgradnju 2005. na Olkiluoto-3, koja je prva nova zapadnoevropsko postrojenje od 1991. Francuska planira sljedeću izgradnju 2007.
Neke zemlje koje posjeduju nuklearne pogone još uvijek uzimaju u obzir planove za budućnost. Engleska sa svojih 19 postrojenja od kojih su mnogi već relativno stari je bila sve do danas najnesigurnija.
USA je imala 103 reaktora opskrbljujući njime oko 19% električne energije države. U posljednjih nekoliko decenija glavni razvoj su bili unapređivanje faktora kapaciteta, povećanje energije u postojećim postrojenjima i obnova dozvole. Trenutno je 48 reaktora dobilo 20-godišnju obnovu tako da im dozvole traju 60 godina. Ukupno tri četvrtine američkih reaktora je ili obnovilo dozvolu ili je pokrenulo ili je iskazalo namjeru da pokrene obnovu.
