Istraživanje je pokazalo da su vjerovanje i duhovnost povezani sa pozitivnim fizičkim i mentalnim zdravljem; međutim, većina studija se fokusirala na osobe sa smrtnim oboljenjima. Nova studija univerziteta «University of Missouri» - Kolumbija, pokazala je da religija pomaže mnogim osobama sa invaliditetom da se prilagode svojim ograničenjima i daje im novi smisao za život.
Prema ovoj studiji, osobe koje se suočavaju sa prestojećom smrti mogu koristiti vjeru da bi im pomogla da prihvate svoje okolnosti, da usporede neriješene životne probleme i da se pripreme na smrt. Međutim, studija sugerira na to da religija može biti ravnopravna, ako ne i bitnija od mehanizma suočavanja kod osoba sa hroničnim invaliditetom kao što su povrede kičme, traumatske ozljede mozga, moždani udar i artritis.
“Premda se mnoge osobe sa invaliditetom okreću relegiji, kako bi im pomogla da se nose sa svojom situacijom, o religiji se do danas nečesto raspravlja u rehabilitacijskim slučajevima i rijetko se proučava u rehabilitacijskim istraživanjima. Da bi se bolje upoznali sa potrebama osoba sa invaliditetom, ovo se mora promjeniti,” kaže Brick Johnstone, profesor psihologije zdravlja.
Ova studija je zabilježila da postoji nekoliko praktičnih sugestija o tome kako bi se religija trebala koristiti u zdravlju. Ljekari bi trebali ohrabrivati na prakticiranje religije koje je bitno za individue kao što je joga, čitanje religijskih tekstova ili polaganje ruku. Studentima bi se trebalo predavati o različitim religijskim vjerovanjima i kako bi se mogla koristiti u korist pacijenata u rehabilitaciji.
“Premda se neki profesionalci mogu osjećati neugodno pri prikupljanju informacija o pacijentovim religijskim uvjerenjima, to nije nimalo drugačije od prikupljanja informacija o pacijentovoj seksualnoj historiji, psihičkim oboljenjima, korištenju raznih substanci i mogućem kažnjavanju” kaže Johnstone, koji je također direktor projekta «MU Spirituality and Health Research Project» u centru «MU Center on Religion and the Professions».
Molitve sa pacijentima mogu biti adekvatne u nekim slučajevima, prema ovoj studiji. Klinički psiholozi, savjetnici i kapelani također bi trebali raditi zajedno da bi potaknuli intervencije u cilju praštanja. Pacijenti sa ozljedom koja je rezultat djelovanja drugih bi trebali biti u boljem stanju da rade na svom oporavku ako mogu koristiti vjerska uvjerenja da bi preradili osjećaje izazvane okolnošću invaliditeta.
“Također je veoma važno da terapeuti budu upoznati sa različitim religijskim običajima koji bi se uzeli u obzir prilikom pregledavanja i liječenja pacijenata uključujući informacije vezane za primjerenost fizičkog dodira od strane drugih, povlastice glede specifičnih usluga određenih spolom, oblačenje i običaje vezano za higijenu,” kaže Johnstone.
