Holandski istraživač Paul van der Nat isražio je više od tri miliona međusobnih sudara elektrona i protona. U svojoj doktorskoj disertaciji on je demonstrirao po prvi put činjenicu, da se sudjelovanje naboja kvarkova za proton može proučavati pomoću razmatranja sudara u kojima su proizvedene dvije čestice (hadroni).
Naboj čestica se može lako usporediti sa rotirajućim pokretima gornje granice u HERMES eksperimentu sa HERA česticama akceleratora u Hamburgu, fizičari istražuju kako se pomoću naboja protona mogu objasniti karakteristike njihovih izgrađenih blokova: kvarkova i elementarnih čestica (gluona). Van der Nat istražuje metod za mjerenje doprinosa naboja kvarkova za ukupni naboj protona, nezavisno od doprinosa naboja elementarnih čestica. Za ovo je kvark ispušten iz protona pomoću elektrona akcelatorske čestice, koji su kao rezultat formirala dva hadrona. Količina i vrijednost kretanja ova dva hadrona je pomno mjerena. Ovaj metod koji je Van der Nat proveo po prvi put, se pokazao veoma uspješnim.
Slika: HERMES eksperiment (HERA mjerenje naboja). Ova fotografija pokazuje da je cijeli eksperiment montiran pomoću pregrada i da se može premjestiti izvan prstena akceleratorskih čestica (HERA). Na lijevoj strani fotografije se dio cijevi iz akceleratora može vidjeti kretanjem elektrona.
Naboj je karakteristična osobina čestica, kao što je tvar i električno punjenje. Holadski fizičari Goudsmit i Uhlenbeck su 1925.god. otkrili naboj, a 1987, naučnici iz CERN-a u Ženevi otkrili su da je veoma mali djelić naboja protona izazvan pomoću sastavnog naboja kvarkova. HERMES eksperiment je bio naknadno postavljen za pronalaženje ovog nedostajućeg kvantiteta naboja, i provodi se od 1995. Za očekivat je da će naboj imati sve važniju ulogu u mnogim aplikacijama. MRI skener je veoma poznat primjer aplikacije u kojoj naboj protona igra ključnu ulogu.
