Mačka

Najpoznatiji predator među kućnim ljubimcima

Domaća ili kućna mačka spada u grupu sisara mesojeda. Popularnost među ljudima stiče još prije 9500 godina, prvenstveno zbog toga što je dobar lovac na štetočine. Ovom podatku svjedoči činjenica da je 2004. godine na Kipru u jednom arheološkom nalazištu, pronađen grob u kojem su zajedno sahranjene mačka i njen vlasnik.

Za ovog vještog predatora poznato je da može da lovi čak hiljadu različitih životinjskih vrsta, kako bi se prehranile, mada su kod nas najpoznatije kao izvrsni istrebljivači miševa, pacova i drugih manjih štetočina s kojim se čovjek susreće. Izvrsni su i učenici, te ih je moguće istrenirati da se povinuju nekim jednostavnijim ljudskim komandama, te čak mogu ovladati i nekim vještinama, kao što su otvaranje vrata, frižidera (velike su izjelice), te korištenjem mehanizama, u obliku posuda, namijenjenih ovim kućnim ljubimcima, koje se otvaraju na dodir. Da bi se sporazumijevale mačke koriste različite vokalne sposobnosti, u koje spada mjaukanje, predenje.... Obično teže od 2.5 do 7 kilograma, međutim, ukoliko su preuhranjene njihova težina može iznositi čak i 23 kilograma. Kote se najviše dva puta godišnje, u rano proljeće i jesen, a broj njihovih potomaka varira od dva do šest. Svoje potomke nose šest ili sedam nedjelja. Mačići se rađaju slijepi, a od majke se odvajaju, odnosno započinju svoj samostalni život nakon dvanaest nedjelja. Ženke svoju plodnost stiču nakon pet ili šest mjeseci, dok kod mužjaka seksualna zrelost varira od četiri do 10 mjeseci starosti. Međutim, iako se zbog njihove snalažljivosti i lukavstva kaže da mačka ima devet života, u biti one mogu doživjeti četrnaest do 20 godina starosti.

Istorija i mitologija mačaka

U antičkom Egiptu, smatrane su božanstvima, a svima nam je poznata mistična mačka zvana Bast, u čiju su slavu napravljeni brojni kipovi i crteži. I danas postoje određene špekulacije o tome da na jednom Kenijskom otoku, Lamu Archipelago, žive potomci ove egipatske boginje doma. Kroz istoriju, mačke su u mnogim civilizacijama i religijama imale značajnu ulogu. Tako su primjerice u Japanu,smatrane simbolom sreće ili pak bogatstva, a mačka zvana Muezza je bila ljubimica poslanika Muhameda.

Anatomija mačke

Zahvaljujući svom anatomskom obliku, mačke posjeduju malo mekanog dijela kože, što im omogućava da lakše pobjegnu nekom većem predatoru ili kod sukoba sa drugom mačkom, jer ih dotični usljed toga teže može uhvatiti. Jedan određeni pojas kod vrata, tačnije njegov leđni dio, kojeg također odlikuje manjak kože, upravo i služi majci mački da nosi svoje mačiće. Ovi mali predatori imaju i takoreći specijalizovane zube, koji su veoma nazubljeni i oštri, kako bi lakše mogli komadati meso i dijeliti ga od kostiju. Zbog šezdeset i dva posebna mišića u uhu, mačke se odlikuju i izvsnim sluhom, usljed kojeg su razvile i sposobnost nečujnog micanja, što im uveliko pomaže prilikom hvatanja plijena. Također, zahvaljujući ovim mišićima, mačke mogu micati svojim ušima u različitim pravcima, nevezano od položaja njihovog tijela. Njihov sluh je veoma sličan ljudskom, kada je u pitanju reakcija na niže skale, ali za razliku od čovjeka, mačke ipak mogu čuti za 1.6 oktava više, kada se radi o glasnijim zvukovima, te čak za oktavu više i od psa. Koštana struktura njihovih nogu je također veoma interesantna, jer su papučice, kojim zavrašavaju njihove šape, kojim ujedno i dotiču tlo, takoreći odvojene od ostatka noge. Kada su opuštene, po pet kandži koje se nalaze u papučicama, sakrivene su pod kožom u njihovim prstima, što im omogućava nečujno hodanje, a time ih i štite od toga da se usljed doticanja sa tlom ne istupe. Kada su ljute ili love plijen, one ih izbacuju. Kandže koje se nalaze na zadnjim nogama su oštrije od prednjih, što im omogućava lakše penjanje na drvo ili druge površine. Za razliku od nekih drugih sisara, primjerice pasa, one hodaju tako što pomiču dvije i dvije noge, što je slučaj kod kamila i žirafa, iako ne postoji nikakva veza među ovim životinjama, koja bi objasnila ovu podudarnost. Usljed toga što je njihov njuh prvestveno namijenjen za lov, on je za čak četrnaest puta jači od čovječijeg.

Psihologija mačke

Za razliku od drugih životinja, a posebno što su starije, mačke imaju sposobnost da spavaju čak dvadeset od mogućih 24 sata. Najživlje su rano ujutro i navečer. Međutim, njhov temperament, uveliko zavisi od samog gospodara, primjerice ukoliko je njihov vlasnik aktivni tip i sama mačka će biti življa, i obratno. Uobičajena temperatura ove životinje iznosi 38 ili 39 stepeni C, ali ukoliko je hiperaktivna ona se povisuje za oko pola stepena, ili pak smanjuje na 36 stepeni C, ako je mačka pasivna.

Socijalno ponašanje

Mnogi ljudi karakterišu mačke kao izrazito poslušne životinje. Međutim, za razliku od pasa, sa kojima ih često uspoređujemo, one su više samosvoje, ili pak sebične, te svoje potrebe stavljaju ispred svih ostalih. Ali, ipak ukoliko vlasnik zadobije njihovo povjerenje, mačka neće napustiti pruženi dom i biće odana svom gospodaru. Muški pripadnici ove vrste svoju zahvalnost će „pokazati“ time što će urinom obilježavati teritoriju koju smatraju svojom, dok će ženke agresivnim ponašanjem braniti ostalim mačkama da joj se približe. Ali, kada je u pitanju lična higijena, nema te životinje koja može prednjačiti nad njom. Naime, mačke skoro svaki put pred spavanje, jezikom obližu cjelokupno svoje tijelo, te nikada neće boraviti u prljavom okruženju. To je, naravno, slučaj kada su u pitanju kućnemačke.

Tipovi

Gledajući po izgledu tijela, mačke su kvalifikovane u dva tipa, koja se ekstremno razilaze, a to su orijentalni, kojeg karakteriše mršava muskulatura, dugi nos, velike uši (primjerice sijamske i slične), te cobby, koje su manje, kompaktibilnije muskulature, manjeg nosa i ušiju. Perzijske i egzotične mačke su dva primjera ovoga tipa. Međutim, vrsta mačaka koja se udomaćila kod nas spada u takozvani, evropski tip mačaka.