Sigurno svi znamo nekog ko je pod dojmom želje za brzim i lakim dobitkom ušao u mrežu kocke, jednog od najtežih poroka, i prokockao mnogo ili sve što ima. Ovakvi slučajevi nisu usamljeni, niti jedinstveni, ali nedvosmisleno dokazuju da su obični ljudi sa naših prostora neizlječivo zaraženi virusom zvanim - „kocka“. Danas praktično ne postoji punoljetna osoba, doduše, prevashodno muškog spola, koja bar jednom nije okušala sreću u igri sa sudbinom.
Kockarska sreća
Za kocku, kao socijalni fenomen, ne može se egzaktno odrediti kada je nastala, kao što je slučaj sa određenim pojavama u prirodnim naukama, niti je moguće sa sigurnošću procjenjivati njen razvoj. Prve tragove igara na sreću na našim prostorima nalazimo još u vrijeme Miloša Obrenovića, kada su se dokoni seljaci kladili na čiju će kocku šećera muva prvo sletjeti...Naravno, tada ulog nisu bile enormne svote novca, kao što je danas slučaj, već stoka, mliječni proizvodi, zemljišni posjedi...Da kockanje nije samo slabost siromašnih socijalnih slojeva, najbolje svjedoči priča, doduše nepotvrđena, da je ruski car iz dinastije Romanov, na kocki izgubio čitavu Aljasku, koju su, navodno, Amerikanci otkupili od Rusa...
Kockanje je, uprkos značajnom razvoju društvene svijesti, ostalo neizbježni pratilac svih političkih sistema i uređenja, bez obzira da li je riječ o monarhiji, demokratiji, oligarhiji, čak i diktaturi. Poput dinosaurusa koji su preživjeli milione godina uprkos konstantnim fizičkoklimatskim promjenama na planeti, tako je i kocka opstajala, prilagođavajući se uslovima koji su vladali u tom trenutku, mijenjajući samo svoje pojavne oblike. Ili, što bi rekao Đorđe Balašević: „Princip je isti, sve su ostalo nijanse...“
Malo nauke...Ono što su naučnici nedvosmisleno utvrdili, jeste da sam trenutak iščekivanja prilikom kockanja, izaziva krupne fiziološke promjene u organizmu kockara. Dolazi do povećanog lučenja hormona nadbubrežnih žlijezda, adrenalina, nešto slično kao u situacijama kada se nađemo u neposrednoj opasnosti. I upravo to stanje ekstaze, smatraju stručnjaci, uvijek iznova pokreće želju za igrama na sreću i ponovnim doživljajem takvog osjećanja...
Moderno kockanjeDruštveni progres uzdigao je kocku na pijedestal kada su u pitanju legalne poslovne mogućnosti. Pojava i razvoj Interneta i insistiranje na idealu globalizacije, podigao je broj kockara do neslućenih razmjera, jer danas ne morate da idete u kazino da biste isprobali svoju sreću. Dovoljno je da, udobno zavaljeni u fotelju, imate računar i za tren oka ste „prisutni“ u Americi za stolom za rulet, poslije nekoliko minuta u Australiji možete igrati „blek-džek“, zatim u Aziji odigrati partiju pokera, da biste svoj „put oko svijeta za sat vremena“ završili kladeći se na konjske trke u Engleskoj... Koliko je kocka postala točak koji usmjerava društvenu svijest, najbolje svjedoči podatak da je Las Vegas, „grad poroka“ usred pustinje Nevada, jedan od najposjećenijih turističkih lokaliteta svake godine. Kockari iz cijelog svijeta prosto opsjedaju mnogobrojna kazina u ovom gradu, koji nerijetko nazivaju „kockarskom Mekom“...
Što kažu sociolozi
Sa sociološkog aspekta, čini se da je kockanje fenomen siromašnih društvenih slojeva, međutim, istraživanja su potvrdila da sa "gospođom srećom“ žele da se druže i najimućniji pojedinci u društvu. Motiv je, naravno, različit – dok siromašni žele da preko noći riješe egzistenciju i pobjegnu iz okova bijede, bogataši često ulažu ogromne svote novca iz čiste dosade. Ali, ne treba zaboraviti da je odlazak u kazino za bogataše statusni simbol, isto kao i vožnja skupocjenim automobilima i jahtama i da se često njihov društveni ugled mjeri količinom utrošenog novca u kockarnici.
I dok čitate ovaj članak, sjedite udobno smješteni u svojoj fotelji i u dilemi ste da li da uložite novac na „crveno“ ili „crno“, još jednom dobro razmislite – možda je „Lady Luck“ već „zauzeta“ večeras...
