Živimo u vremenu koje nas preplavljuje seksualnim skandalima, a preljub je danas postao nešto „normalno“. Debate o pitanjima korjena i prirode naših odluka koje donosimo, sve više prerastaju u debate o genetskoj određenosti slobodne volje.
Dobro je poznato da kod ljudi promjena u osjećaju za odgovornost može promjeniti i njihovo ponašanje.
A šta bi bilo kada bi ljudi počeli vjerovati da je njihovo ponašanje neizbježan produkt uzročno-posljedičnog lanca koji je van njihove kontrole – predodređena sudbina, neovisna od slobodne volje?
Do sada, fatalistička uvjerenja i neetičko ponašanje nisu bili naučno istraženi.
Prve korake su učinili psiholozi, Kathleen Vohs (Univerzitet u Minesoti) i Jonathan Schooler (Univerzitet British Columbia) sa dva eksperimenta koja su sproveli.
U prvom eksperimentu, oni su dali skupini studenata testove iz matematike. Zadaci su se prikazivali na kompjuteru, a studentima je rečeno da se zbog kompjuterske greške rješenja pojavljuju na ekranu odmah nakon što se prikaže zadatak. Studenti bi trebali pritiskom na tipku „space“ da uklone rezultat.
Naučnici su u ovom eksperimentu posmatrali, da li će studenti sami rješavati zadatke ili će se služiti „kompjuterskom greškom“.
Naravno, Vohs i Schooler su prije ovog eksperimenta određenim metodama provjerili uvjerenja studenata vezana za slobodnu volju.
Neki su bili mišljenja da nauka opovrgava postojanje slobodne volje i da je to samo iluzija dok drugi nisu bili tog mišljenja.
Rezultati su bili jasni: oni sa slabijim uvjerenjem o mogućnosti kontrole vlastite sudbine su bili skloniji varanju (kada su bili u prilici) u odnosu na one koji misle da mogu kontrolisati vlastite živote.
U drugoj studiji su ponudili drugačiju vrstu prevare: Studenti su bili podvrgnuti teškom kognitivnom testu. Nakon toga su rješavali niz problema bez nadgledanja i ocjenjivali su sami sebe. Za svaki tačan odgovor su sebe „nagradili“ jednim američkim dolarom, a da bi ih sakupili, morali su prijeći sobu i gomilati ih u smeđu kovertu.
Kao i u prvom, rezultati drugog eksperimenta su bili očiti. Ljudi sa većom vjerom u svoju slobodnu volju su imali mnogo manje sklonosti za krađu od onih čija je vjera u slobodnu volju manjkava.
