Razvod dovodi do međusobnog udaljavanja teenagera i očeva

Prema ispitivanjima stručnjaka iz sociologije, demografije i ljudskog razvoja sa Penn Statea, kada dođe do razvoda, mladi češće osjećaju ojađenost i distanciranost prema ocu nego prema majci.

Ova studija je objavljena u posljednjem izdanju magazina 'Journal of Merriage and Family'.

Iako studije koje istražuju ovo područje pokazuju da je u posljednjih nekoliko decenija, generalno, došlo do poboljšanja u odnosima između očeva i djece, majke i dalje ostaju te koje se vode brigu o djeci. Razvod braka stvara ogroman pritisak što smanjuje bliskost u odnosu otac-dijete koji biva dodatno narušen fizičkom razdvojenošću. Očevi, koji i prije razvoda nisu bili aktivni sudionici u životu svoga djeteta, poslje razvoda moraju učiniti dodatan napor da bi barem povratili onu bliskost koju su prije imali, što prema ovoj studiji ogromna većina očeva ne čini. «Prema tome, očevi su u startu u nepovoljnoj poziciji, a poslije razvoda, postaje pravi izazov ponovo se zbližiti», kažu istraživači.

Prikupljani su i obrađivani podaci sa opsežne studije pod nazivom «National Longitudinal Study of Adolescent health» čiji su sudionici bili srednjoškolci koji su intervjuirani na početku i na kraju petogodišnjeg perioda. Izvještaji mladih čiji su se roditelji razveli u tom periodu su uspoređivani sa onima čiji su roditelji ostali skupa. Prije razvoda, 71% maldih je tvrdilo da je blisko sa majkom, a 57% njih sa ocem. Mladi koji su se otuđili od očeva bilo je mnogo više među onima čiji su se roditelji u međuvremenu razveli (56%) nego među onima čiji su roditelji ostali zajedno (28%). Postotak maldih koji su ostali relativno bliski sa očevima bio je skoro duplo veći kod onih čiji su roditelji ostali vjenčani nego kod onih čiji su se roditelji u međuvremenu razveli (48% naprema 25%).

U studiji nisu primjećene značajne promjene u bliskosti prema majci.

«Oni mladi koji su tvrdili da imaju blizak odnos sa ocem, imali su jaču vezu majka-dijete kao i veći smisao za dobrobit – što se definiše kao osjećaj, tj. percepcija o kvaliteti veze i percepciji vlastitih kvaliteta i sposobnosti», konstatuje jedan od istraživača. On dodaje «da se bi se buduće studije trebale fokusirati na očeve u istraživanju ove pojave».