Antibiotici

Nekontrolisana upotreba antibiotika onemogućava našem organizmu angažovanje njegovih vlastitih imunoloških snaga što vremenom dovodi do razvijanja otpornosti na ove lijekove kada nam oni više ne mogu pomoći u izliječenju bolesti.

Antibiotici su savremena sredstva u borbi protiv infekcija i infekcionih bolesti i u tom smislu niti jedna druga supstanca ne može se mjeriti sa njihovim terapijskim efektom. Interesantno je da su antibiotici otkriveni kao prirodni dio ekološkog odnosa između dva mikroorganizma, a ne izumljeni što je vjerovatno i razlog njihove visoke efikasnosti. Suština djelovanja antibiotika zasniva se na međusobnom antagonističnom odnosu dva mikroorganizma; naime jedan mikroorganizam proizvodi određenu antibiotsku materiju koja kod drugog dovodi do inhibicije nekih enzimskih sistema i njegovog brzog umiranja. Priroda je dugo modifikovala i usavršavala ove agresivne mikrobicidne molekule i stoga nije čudno što nakon njihovog otkrića u modernoj medicini više ništa nije isto. Mnoge do tada smrtonosne bolesti, danas se zahvaljujući antibioticima javljaju samo povremeno i to bez ikakvih epidemioloških tendencija a neke su u potpunosti iskorijenjene i egzistiraju jedino na stranicama medicinskih udžbenika. I mada su tolike godine ležali u prirodi i bili nam gotovo na dohvat ruke, antibiotici su u upotrebu uvedeni relativno kasno. Prvi antibiotik penicilin otkriven je 1928. godine u laboratoriji dr. Aleksandra Fleminga koji je u to vrijeme radio na sasvim drugom projektu. Ipak, kao velikom bakteriologu nijemu promaklo da metabolički proizvod plijesni Penicillium notatum-a razara kulture stafilokoka koje je Fleming tada proučavao. Međutim, zbog nerazumijevanja načina djelovanja lijeka i teškoća oko njegove izolacije rad na penicilinu nastavljaju drugi istraživači a on se prvi put primjenjuje tek 1941. godine. Primjenom penicilina tokom II svjetskog rata od sigurne smrti uzrokovane gnojnim infekcijama spašeni su životi mnogih ranjenika a čovječanstvo je i zvanično postalo bogatije za jedan od najsjajnijih lijekova u istoriji medicine. Nakon penicilina slijedila su otkrića streptomicina, tetraciklina, eritromicina i dr. Zbog selektivnog djelovanja antibiotika, koji uništavajući njima antagonistične mikroorganizme, pri tome ne remete normalnu funkciju inficirane ćelije, kao i zbog njihovog brzog učinka, korištenje antibiotika uveliko je uzelo maha. Prema pouzanim podacima danas je u upotrebi preko 70 različitih antibiotika koji su od strane Svjetske zdravstvene organizacije proglašeni sigurnim za korištenje. Ipak, uzimanje antibiotika bez prethodne konsultacije sa ljekarom može uzrokovati ozbiljne zdravstvene tegobe i ostaviti nesagledive posljedice po imunološki sistem organizma. Nažalost, neobaviještenost običnih ljudi o opasnostima nekontrolisane upotrebe antibiotika dodatno je ohrabrila njihovu ogromnu potrošnju i time otvorila mogućnost da se što bi se u najkraćem vremenskom roku moglo pokazati kao veliki problem.

Nerazumna primjena antibiotika


Kod nas su se antibiotici odomaćili kao rijetko gdje u svijetu. Podaci sa naše liste deset najizdavanijih lijekova pokazuju da su prva tri lijeka antibiotici, a od preostalih sedam još tri su iz reda antibiotika, dok poređenja radi, na listi najprodavanijih lijekova u SAD-u među prvih deset lijekova nema niti jednog antibiotika. U skladu sa postojećom potražnjom i potrošnjom na našim prostorima godišnje se potroši nekih pet miliona pakovanja ovih lijekova zbog čega gotovo trećina novca od ukupnog budžeta za lijekove ide upravo na antibiotike. Antibiotici se najčešće uzimaju samoinicijativno ili po preporuci komšinice, prijatelja ili kolege sa posla koji su se "eto baš nedavno osjećali upravo kao što se osjećate vi sada" i zaista se stiče dojam da je primjena antibiotika u potpunosti prepuštena stanovništvu koje ove lijekove očito smatra "lijekom za sve". Kako drugačije objasniti činjenicu da pojedinci uzimaju antibiotike kod reumatskih bolova, iako antibiotici nisu analgetici, kod visoke temperature, iako se ne radi o antipireticima tj. lijekovima koji utiču na regulaciju tjelesne temperature, zatim kod kašlja i grlobolje mada antibiotici direktno ne ublažavaju kašalj itd. Možda najveća i najčešća greška je uzimanje antibiotika kod virusnih oboljenja. Antibiotici ne djeluju protiv virusa; oni su efikasni samo kod bakterijskih infekcija i to kod tačno određenog soja bakterija. Ipak, dešava se da pacijenti sa prehladom ili gripom insistiraju na prepisivanju antibiotika jer su ubijeđeni da im takav lijek treba, dok se istovremeno ljekar dvoumi oko propisivanja ikakvog lijeka a kamoli antibiotika. Neadekvatna primjena antibiotika, naročito u vrijeme kada je organizam već napadnut virusom, ima sasvim suprotno djelovanje od očekivanog jer su zbog uticaja antibiotika, koji uništava i tzv. "dobre" bakterije odbrambene snage organizma dodatano oslabljenje te razvoj onih sojeva bakterija kojemoguda žive i u prisustvu antibiotika odvija se još brže. Rezistencija bakterija, koja je usko povezana sa učestalom upotrebom antibiotika, u zadnjih desetak godina postala je ozbiljna prijetnja antibiotskoj djelotvornosti i već postoje teške infekcije koje se ne mogu liječiti niti jednim raspoloživim antibiotikom. Medicinski stručnjaci predviđaju da bi zbog nepravilne upotrebe antibiotika moglo doći i do rezistencije na penicilin a onda i na druge antibiotike. Svakako da se uporedo sa nastankom rezistentnih sojeva otkrivaju i novi antibiotici, međutim sinteza novih lijekova znatno je skuplja a i sporija od razvoja rezistentnih patogena. Dakle, ukoliko ne želimo da umjesto moćnih lijekova dobijemo super-otporne bakterije, vrijeme je da antibiotike izbacimo iz kućnih apoteka. Da sa antibioticima treba biti oprezan govore i podaci prema kojima se zbog njihovog štetnog učinka tj. nuspojava u vidu alergija, anafilaktičkog šoka, štetnog djelovanja na bubrege, jetru i organe za varenje između 5-10% bolesnika uputi na bolničko liječenje. Veliki broj bolesti poput gripe, prehlade, kijavice, upale sinusa, uha ili ždrijela prolazi i bez liječenja, a potrebno je samo strpljenje i njegovanje bolesnika uz simptomske mjere liječenja. Kod lakših infekcija probajte koristiti preparate sa ehinaceom, koja je vrlo efikasan prirodni antibiotik. Uz ovo uzimajte dosta bijelog luka, mogu i kapsule ako baš nemožete drugačije, zatim svježeg soka od limuna, narandže i grejpfruta (sok nikada ne sipajte u topao čaj jer je vitamin C termolabilan!), poneku septoletu (pastilu) za grlo i to najbolje pred spavanje, pijte vrelo mlijeko sa medom a jakim ljudima se preporučuje da čim osjete prve simptome infekcije počnu sa jednodnevnim postom i ispiranjem organizma čajevima. Pijte mnogo tečnosti, primjenite kupke nogu i što više se preznojavajte. Nos održavajte čistim, prestanite pušiti, inhalirajte se a protiv bolnog grla uzimajte odlični biljni sirup od bokvice. Pripazite se malo, malo se razmazite i prepustite vašem organizmu da se samostalno izbori sa infekcijom. Prezasitite li organizam antibioticima slabite sopstveni imunitet koji će onda vjerovatno zakazati i u sličnim situacijama u budućnosti, a vi ćete opet uzeti antibiotik i tako se neprimjetno uplesti u začarani krug

Pravilna primjena antibiotika


Nekada se korištenje antibiotika jednostavno ne može izbjeći i tada je ove lijekove najbolje uzeti odmah i bez oklijevanja. Slučajevi kada je temperatura tijela veća od 39°C, kada ni nakon pet dana ne dolazi do poboljšanja, kada je kašalj dugotrajan, suh i bolan i kada se javljaju teškoće u disanju zahtijevaju hitnu ljekarsku intervenciju.Noi tada, prije propisivanja lijeka treba utvrditi tačnu dijagnozu i u skladu sa dobijenim rezultatima odrediti odgovarajuću antibiotsku terapiju. Nikada ne uzimajte antibiotike "napamet"; uvijek prethodno uradite bris grla, nosa, uzorak krvi ili mokraće (urinokulturu) a na osnovu dobijenih rezultata pretraga ljekar može tačno identifikovati soj bakterije koja je uzrokovala infekciju i tako razviti antibiogram u kojem ćete naći popis svih antibiotika na koje je utvrđena bakterija (ne)otporna. Tako, izradom antibiograma izbjegavate mogućnost nepotrebnog uzimanja onog antibiotika koji u datom slučaju ne bi bio efikasan i čije bi uzimanje prošlo bez ikakvih pozitivnih efekata. Kada je sa liječenjem potrebno početi odmah obično se prepisuju antibiotici širokog spektra djelovanja, a ljekar će pri tome također imati u vidu i da, ukoliko je moguće, uvijek izabere jeftiniji prirodni antibiotik nego onaj skuplji sintetski. Liječenje antibiotikom traje najmanje pet dana i terapija se ne smije prekidati nakon prvog osjetnog poboljšanja jer postoji mogućnost pojave bakterijskog recidiva. Kako se antibiotici najčešće uzimanju oralno, dakle na usta, zbog uticaja hrane na djelovanje lijeka, antibiotik se uzima između obroka ili jedan sat prije jela. Ove lijekove nikada ne uzimajte sa mlijekom i l i mliječnim proizvodima jer kalcijum iz mlijeka veže molekule antibiotika i usporava njihovu apsorpciju i do 80%. Isto tako, nema svrhe uzimati probiotske dodatke tokom trajanja terapije jer će antibiotici uništiti najmanje 50% unesenih bakterijskih kultura. Dodajmo još da se antibiotici moraju uzimati u pravilnim vremenskim razmacima i u optimalnoj dozi. Samo takva pravilna primjena ne smatra se rizičnom, opasnom aktivnošću. U suprotnom, uzimanje antibiotika pretvara se u prijetnju po zdravlje što se često dešava u situacijama kada se antibiotici prepisuju, a nisu neophodni ili kada se za lakše oblike infekcije daju jaki antibiotici te nerijetko dolazi do neuspjeha u liječenju i pojave dodatnih zdravstvenih komplikacija. No, budemo li čekali da pojedinim zdravstvenim radnicima "proradi savjest" a da se građani konačno počnu pitati šta su to jutros kupili u apoteci, rizikujemo da nas neracionalna upotreba antibiotika dovede u stanje nesposobnosti borbe protiv većine infekcija pa i onih nekada lako liječenih. Imada era antibiotika traje tek nekih 60 godina, već je do došlo poremećaja u prirodi mikroba, koji se prilagođavaju sve brže i postaju gotovo trajno rezistentni (otporni). Zbog svega navedenog izgleda da nam ne preostaje ništa drugo do iznaći mehanizme kontrole i ograničavanja propisivanja i potrošnje antibiotskih lijekova i pokušati shvatiti da je uzimanje lijeka ozbiljna stvar a ljekar taj koji određuje terapiju.