Psiholozi sa Univerziteta Harvard su razvili novu metodu za proučavanje ekstrasenzorne percepcije, poznatije pod nazivom ESP, koja bi mogla dovesti do razrješenja problema egzistencije ovog fenomena o kojem naučnici već stoljećima raspravljaju. Prema autorima, ova studija ne samo da daje novu metodu za proučavanje ovog fenomena, nego je i do sada najjači dokaz u korist onih koji negiraju egzistenciju ESP-a.
Istraživanje je proveo Samuel Moulton, diplomirani psiholog na Harvard Univerzitetu zajedno sa Stephen Kosslyn i John Lindsley. Ova studija je objavljena ove godine u magazinu Cognitive Neuroscience.
"Ako zaista postoji ESP, onda bi mozak kod svakog ispitanika trebao različito reagovati na ESP i na ne-ESP podražaje,“ objašnjava Moulton. “Umjesto toga rezultati su pokazali da je mozak kod svakog ispitanika reagovao identično na ESP i ne-ESP podražaje, unatoč različitim emocionalnim reakcijama.“
Više od pola amerikanaca vjeruje u postojanje fenomena ESP, odnosno u postojanje telepatije, vidovitosti i drugih parapsihloških pojava.
Prethodne studije aludirale su na to da možda postoji ESP, što je uključivalo i seriju ekperimenata koje je izvodio psiholog Daryl Bem na Cornell Univerzitetu. Međutim, ove studije su dale veoma malo uvida u odnos normalno - paranormalno.
Kako bi razvili bolji ESP test, autori ove studije odlučili su da razviju novu metodu koja bi direktno ukazivala na ESP. Istraživali su mozak. Objasnili su da je za ovaj test veoma značajno to što mozak utječe na aktiviranje percepcije, kao i na pohranjivanje informacija. Čak i na događaje koje ljudi svjesno ne opažaju.
"Mozak pokazuje iznenađujuće reakcije na podražaje vezane za nešto što je osoba već vidjela, čak i onda kada su ti podražaji pritajeni, manje-više podsvjesni, tj. kada ih osoba nije svjesna (ili sasvim sigurna) da ih je vidjela. Nadalje, rezultati pokazuju da će odgovor na podražaje biti jači kada ga osoba očekuje,“ kaže Moulton. "Zbog toga što spoznaja i očekivanja utječu na aktivitaciju mozga, neurološke slike pružaju veoma dobar uvid u perceptivne ili kognitivne procese.“
Kako bi spoznali da li postoji ili ne postoji ESP, Moulton i Kosslyn su proveli istraživanje na grupi ispitanika sa i bez ESP podražaja. Podražaji su bili identični, ali sa jednim izuzetkom: ESP podražaji nisu rađeni samo vizuelno nego i putem telepatije i vidovitosti.
Kako bi ostvarili telepatske podražaje, istraživači su pokazivali ispitanicima fotografije njihove braće/sestara blizanaca, ljubavnika, prijatelja, rođaka koji su sjedili u susjednoj sobi. Da bi simulirali vidovite podražaje psiholozi su te slike prikazivali na udaljenim kompjuterskim ekranima. A da bi simulirali proricateljske podražaje slike su im prikazane ponovo u budućnosti.
Da li je ovaj eksperimet pokazao da ESP ne postoji? „Ne“ tvrdi Moulton. „Hipoteza nula se nikad ne može potvrditi, ali u isto vrijeme, neki nula-rezultati se ističu više od drugih rezultata - što predstavlja do sada najbolji dokaz protiv postojanja ESP-a. Možda je najvažnije to što je ova studija pružila naučnicima novi pristup u proučavanju ESP-a.“
