Vodik je zasigurno gorivo budućnosti. Ali nažalost postoji jedan problem: vodik je plin koji se ne može lako upumpati u rezervoar.
Skladištenje vodika u obliku čvrstih hidrida (hemijskih sastojaka vodika i metala ili polumetala) je dobar način, ali ipak nije dovoljno prikladno za automobilsku upotrebu. U Americi je tim naučnika iz companije Ford Motor Company i UCLA-e razvio nove hidride koji bi mogli biti korisni za pohranjivanje vodika u budućnosti. Kao što je Jun Yang u magazinu „Angewandte Chemie“ objavio, jedna “autokatalitička” reakcija od tri različita hidrida može dovesti do bržeg oslobađanja vodika čak i na nižim temperaturama.
Određene komponente vodika, kao što je litijum-borohidrid (LiBH4) i magnezijum-hidrid (MgH2), mogu otpustiti vodik, ali ga ponovo i primati. Međutim za upotrebu u automobilima nisu moguće jer zahtjevaju vrlo visoke temperature za oslobađanje vodika koje je veoma sporo, a i oslobađaju se neki neželjeni plinovi kao što su na primjer amonijak. Pored toga, ove komponente mogu biti opet “napunjene” samo uz veoma visoki pritisak i temperaturu. Prije se bilo pokazano da kombinacija dva različita hidrida (binarna hidrida) poboljšava stvar tako da što su potrebne manje temperature za oslobađanje vodika.
Autor ove studije, Yang otišao je korak dalje sa svojim timom tako što je kombinovao 3 sastojka vodika: litijum amid (LiNH2), llitijumboro-hidrid i magnezijum-hidrid u omjeru 2:1:1, gdje se pokazalo da ovaj trio ima mnogo bolja svojstva nego prethodni binarni hidridi.
Razlog za napredak su kompleksne reakcije koje se dešavaju među pojedinim komponentama hidrida. Prva reakcija započinje čim se komponente pomješaju, nakon čega se na višoj temperature otpušta vodik. Ova mješavina je “autokatalitička”, što znači da jedna od reakcija proizvodi glavne sastojke bitne za sljedeće reakcije i ubrzava cjelokupnu reakciju. A rezultat toga je niža desorpcija temperature; odnosno otpuštanje vodika započinje na temperaturi od 150 °C. Osim toga, ne proizvode se nikakvi neželjeni plinovi kao npr. amonijak. ”Punjenje” ternarnog hidrida moguće je pod normalnim uvjetima.
