Dijamegneti odbijaju trajne magnete omogućavajući da dijamagnet nad trajnim magnetom lebdi. Možemo li na ovaj način napraviti lebdeći (ili čak i leteći) tepih?
U pričama iz 1001 noći je to moguće. Tko ne bi volio kad bi naša napredna nauka napravila sada i leteći tepih?
Ustvari su naučnici sa Harvarda u pokusu htjeli istražiti princip po kojem se tanka folija kreće kroz tekućinu. Ono što su zaključili bilo je da bi folija po istom principu mogla lebdjeti i u zraku. Dovoljno je samo izazvati valove koji se konstantno kreću kroz materijal i proizvode pritisak između folije i površine na kojoj se nalazi.
Na taj način folija može lebdjeti.
Međutim, teško je uspjeti ovako nešto sa težim materijalom.
Čak i ako bismo uspjeli, ne bi bilo ugodno letjeti na tepihu koji bi bio sve samo ne ravan, budući da bi veličina magnituda proizvedenih valova koja bi bila potrebna za pokretanje unaprijed otprilike odgovarala dužini tepiha.
Da i ne govorimo o tome na koji bismo način konstantno proizvodili valove potrebno za samo održavanje tepiha iznad površine.
Da se ne zavaravamo, pored svih potrebnih stvari koje su nabrojane, teško je reći da li bi se ovo uspjelo izvesti i sa mnogo lakšim materijalom od tepiha.
Još jedna dodatna stvar koja nam narušava san o letenju na tepihu jeste činjenica da bi leteći objekat morao biti stalno blizu površine jer u suprotnom ne bi mogao izazvati pritisak koji ga je i prvobitno podigao sa površine.
Izazivanjem valova je naš san o ovakvom načinu kretanja još predaleko, ali postoji još jedna mogućnost.
Dijamagnetizmom dobijamo magnete koji pod određenim uslovima lebde jedan iznad drugoga.
”Takozvana dijamagnetska levitacija međutim zahtjeva jaka magnetska polja, a Zemljino magnetsko polje je za takve eksperimente preslabo”, tvrdi Michael Farle sa univerziteta ”Duisburg – Essen”. Po njegovom mišljenju bismo uspjeli dobiti lebdeći materijal koji lebdi pomoću Zemljinog magnetskog polja onda ako bi taj materijal bio izvanredno lagan i milijardu puta više dijamagnetičan od ostalih poznatih materijala.
