Iz dana u dan ništa novo na poslu, a zaposlenici kriju monotoniju. Taj fenomen nije nimalo manje opasan od fenomena preoterećenja na poslu i vodi u bolesno stanje.
U današnjem svijetu se ne isplati na poslu pokazati pun potencijal, jer se ionako uvijek traži malo više od onoga nego što se dokaže da se može obaviti. Iz tog razloga mnogi radnici simuliraju rad tamo gdje ga i nema, pa ostaju predugo na poslu a ustvari ništa i ne rade.
Naravno, često radnici i dobivaju po svom mišljenju predosadne poslove ili su čak prekvalifikovani za neki posao. O tome se pak ne govori jer je priznanje da je na poslu dosadno ravno vrijeđanju svoga dostojanstva, budući da su vlastiti rad i dostojanstvo usko vezani.
Što se zanemaruje u ovakvim situacijama je rutina u neradu ili u čistoj dosadi koja osobe dovodi do bolesnog stanja.
Na ovakav način radnici više nigdje ne vide vlastiti trud ili gube poticaj za želju za suočavanjem sa izazovima.
Ovakvo stanje dovodi do neproduktivnosti, frustracija pa i depresije.
Dovoljan razlog da se ovom problemu priđe ozbiljno i sa ogromnim oprezom.
Poslovođe bi trebale da radnicima ne daju osjećaj da će ih u svakom slučaju uvijek pretrpati poslom, ali bi isto tako trebali biti u stanju da prepoznaju kvalitete svojih radnika i da posao koji traže od radnika prilagode tome.
