Istraživači iz Medical School Exeter (UK), su proveli studiju koja je potvrdila direktnu povezanost između stepena tjelesne aktivnosti osoba u srednjim godinama i fizičke sposobnosti u kasnijim godinama života – neovisno o tjelesnoj težini.
Glavni autor studije je dr. Iain Lang koji je sa timom istraživača iz grupe za epidemiologiju i javno zdravlje Medical School Exter radio na ovom istraživanju. Istraživači su zaključili da su osobe koje su u srednjoj dobi vodile relativno aktivan način života manje podložni rizicima tjelesnih oštećenja kao i npr. nemogućnosti dužeg šetanja, penjanja uz stepenice, održavanja ravnoteže i tome slično.
Istraživači su dokazali da je kod žena i muškaraca u dobi od 50 do 69 godina, bez obzira na tjelesnu težinu, smanjena pokretljivost u kasnijim godinama života duplo više izražena kod osoba koje su bile manje aktivne.
Istraživači su proveli studiju na 10209 ispitanika u Americi i Engleskoj. Studija je trajala šest godina gdje su pojedinci bili praćeni ponaosob.
Istraživanje je pokazalo da je prekomjerna tjelesna težina ili gojaznost povezana sa većim rizicima fizičke nepokretljivosti, ali neovisno o tjelesnoj težini osobe koje se bave sportom ili nekim fizičkim radom u srednjoj dobi ostaju pokretljive i u kasnijim godinama života.
Fizička aktivost od 30 minuta, tri ili više puta tokom sedmice smanjuje fizičku nepokretljivost za 13%.
Dr. Lang je rekao da: “Postoje tri veoma zanimljiva rezultata iz ove studije: Kao prvo naše istraživanje se podudara sa istraživanjem u Americi i Ujedinjenom Kraljevstvu, što pokazuje da je ova studija univerzalna. Kao drugo, vježbanje u srednjim godinama ne dovodi samo do gubljenja viška kilograma, nego također pomaže očuvanju zdravlja i tjelesne aktivnosti u kasnijim godinama života. I konačno pod tri, fizička aktivnost ne ovisi od tjelesne težine.”