Francuski znanstvenici pretpostavljuju da je Zemlja u unutrašnjosti nekada imala more od lave koje se s vremenom ohladilo i danas čini tvrdo jezgro Zemlje.
Na osnovu pokušaja da se u labaratoriji uspostave uvjeti kakvi su vladali prije nekoliko milijardi godina, francuski znanstvenici pokušavaju dokazati da je u Zemlji nekada bilo more od lave zbog čega je današnje jezgro nastalo hlađenjem istoga tek milijardu godina kasnije nego što se smatralo do sada.
Ako bi se ova tvrdnja uspjela dokazati, to bi u mnogočemu promijenilo dosadašnju teoriju o procesima kroz koje je Zemlja prošla do sadašnjeg stanja.
Navodno iznad jezgre i danas postoje ostaci tog mora u kojima su radioaktivni minerali koji čine ogroman izvor toplote.
Američki znanstvenici su prije jedanaest godina došli do seizmičkih podataka koji ukazuju na taljevine kamenja na donjoj granici omotača Zemlje koje bi mogle predstavljati upravo ostatke ovog mora.
Ovakvi ostaci bi objasnili pojavu da u površini Zemljine kore nema nekih elemenata poput neodimija, urana ili torijuma u tolikoj količini koliko ih ima u svemirskom kamenju u Sunčevom sustavu.
Navodno je toplina izazvana prirodnom radioaktivnošću u unutrašnjosti Zemlje i udarima meteora istopila površinu Zemlje u jedno more koje je obuhvatalo cijelu Zemljinu površinu.
Lakši minerali poput aluminija, kalcija ili natrija su tada ostali na površini a teži u čijem sastavu je bilo željezo i magnezij su tonuli pa danas čine omotač.
Gdje su dakle nestali određeni elementi ako ih u kori i omotaču Zemlje gotovo i nema i ako se kora sastoji od željeza i nikla?
Elementi su nestali u dubini tvoreći ostatke mora negdje na granici jezgre i omotača Zemlje.
Po ovoj teoriji se i Zemljino magnetno polje koje se formiralo tek hlađenjem jezgre, formiralo mnogo kasnije nego što se do sada smatralo.
Dok se ne nađu čvrsti dokazi, ovakva priča će i dalje biti realna samo u Jules Verneovom romanu.
