Da bi provjerili da li je smisao za estetiku urođena ili naučena sposobnost, Cinzia Di Dio, Emiliano Macaluso i Giacomo Rizzolatti su proveli studiju u kojoj su u mozgu mjerili reakcije na lijepe i manje lijepe stvari.
U tu svrhu su koristili skulpture iz vremena renesanse i klasike. Skoncentrisali su se na skulpture koje su urađene po principu zlatnog reza. Već u starom vijeku je zlatni rez bio poznati geometrijsko-matematički princip koji je imao svoju ulogu i u estetici, iako je naziv ”zlatni rez” dobio tek u renesansi. Skulpture koje su rađene po ovom principu se čine proporcionalnim.
Također su uzeli varijante slika istih skulptura koje su izmjenili tako da više nisu odgovarale zlatnom rezu.
U eksperimentalnoj fazi u kojoj su ispitanici trebali procijeniti samo figure koje su rađene po principu zlatnog reza, svi su se 100% složili oko toga da su figure ”lijepe”.
Prilikom ovog ispitivanja, u mozgu se izmjerila povećana aktivnost u takozvanoj inzuli koja je odgovorna za komunikaciju između osjećaja.
Da bi se ispitala uloga subjektivnog procjenjivanja, Rizzolatti i njegov tim su ponovili pokus, ali su ovaj put nadodali i izmjenjene slike. U ovoj eksperimentalnoj fazi su ispitanici trebali procjeniti koja skulptura im se više sviđa. U ovom slučaju je većina ispitanika izmjenjenu sliku smatrala ”ružnijom” pri čemu je se aktivirao dio mozga koji je odgovoran za emocije.
Iz ovih rezultata su znanstvenici zaključili da postoji objektivni smisao za ljepotu, koji je već predodređen u mozgu, jer mozak pokazuje povećanu aktivnost pri posmatranju lijepih slika kao što su skulpture urađene po principu zlatnog reza.
